Planirane hidroelektrane Buna I i Buna II projektovane su kao male hidroelektrane, od kojih svaka ne prelazi 5 MW ukupne instalisane snage. Uprkos relativno maloj proizvodnji električne energije uticaji na životnu sredinu bili bi ogromni. Prema projektu, hidroelektrane će biti smještene direktno u zoni ušća i projektovane sa trostranim zidom od oko 4,5 metara koji bi razdvojio rijeku u dva kanala koja usmjeravaju vodu na turbine. Predivno prirodno korito ostalo bi suho i monumentalna stijena (sedra), koja je stvarana milenijumima, nestaće pod teškim mašinama.
Gledajući unazad, u period Jugoslavije, cijelo područje ušća bilo je proglašeno zaštićenim. Status zaštićenog područja je kasnije potvrđen, ali je danas nejasan i prepušten slobodnoj i nedosljednoj interpretaciji/tumačenju. Nema granica određene u Zakonu koji reguliše proglašenje spomenika prirode i nema upravljanja područjem.
Rijeke su ne samo prekrasne, već su takođe stanište mekousne pastrmke (Salmo obtusirostris), salmonidne ribe koja živi samo na području Zapadnog Balkana i nigdje više u svijetu. Ova slatkovodna riba se isključivo mrijesti u rijeci Buni. Hidroelektrane, izvorno dizajnirane bez ikakve riblje staze, zasigurno bi spriječile njihovu migraciju na svoje mrijestište.
Nepostojanje riblje staze i loša procjena uticaja na životnu sredinu predmet su tužbe koju je podnijela lokalna ekološka organizacija “Majski cvijet” 2016. godine.
Loša studija o procjeni uticaja na životnu sredinu nije bila jedini propust u postupku izdavanja dozvola. Studiju je izradio Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru koji u to vrijeme nije imao zakonsko ovlaštenje za izradu studija o procjeni uticaja na životnu sredinu. Nakon što se taj propust saznao Fakultet je odmah i “u tišini” dodan na popis licenciranih pravnih lica. Obavezna javna rasprava bila je organizovana, ali je ubrzo nakon njenog početka prekinuta zbog jakog i glasnog protivljenja lokalnog stanovništva. Oni nikad nisu dobili zapisnik sa te javne rasprave.
Mještani su s pravom zabrinuti zbog svojih kuća koje bi mogle lako biti poplavljene u slučaju izgradnje, zbog blokiranja prirodnog toka rijeke.
Uništenje ovog područja bilo bi, bez pretjerivanja, zločin i jasno je da negativni uticaji na životnu sredinu, društveni i ekonomski uticaji nadmašuju dobit. Čitavo područje ima veliki i nedovoljno iskorišten turistički potencijal zajedno sa gradom Mostarom udaljenim svega 12 kilometara, a poznati grad Blagaj i izvor rijeke Bune udaljeni su svega šest kilometara. Ovaj predmet/tužba je sada u postupku i lokalna zajednica je spremna da iskoristiti sva moguća sredstva za zaustavljanje ovog štetnog projekta.
