Bosna i Hercegovina je jedna od posljednjih zemalja u Evropi koja ima kvalitetnu prirodnu vodu za piće što se izgradnjom hidroelektrana drastično mijenja i ugrožava pravo naših građana na čistu i zdravu vodu za piće. Razvoj turizma, tradicionalnih i komplementarnih djelatnosti uz naše rijeke može generisati više raznovrsnih radnih mjesta i ostvariti veći razvoj lokalnih zajednica, nego što bi to realno bilo moguće kroz razvoj hidroenergetskih projekata. Ovdje su predstavljene samo neke od rijeka za koje se borimo.
Suočeni sa stvarnošću, i svjesni ozbiljnosti pravilnog izvještavanja o sprovođenju Arhuske konvencije u BiH, NVO za životnu sredinu su odlučile da preuzmu inicijativu. Sljedeći izvještaj je rezultat rada Arnike, češke NVO za životnu sredinu, i Centra za životnu sredinu (CZZS), iz Banjaluke, u saradnji sa Aarhus centrom Sarajevo, Eko-forumom Zenica i stručnjacima i pravnicima. Oni dijele viđenje uspjeha i nedostataka sprovođenja Arhuske konvencije u Bosni i Hercegovini. Veći dio izvještaja je baziran na ocjeni konkretnih studija slučajeva, kako bi se podsjetili na suštinski bitne i najspornije probleme sa kojim se BiH suočila, i ocjeni funkcionalnosti posebnih odredbi Konvencije u praksi.
Ova studija je namijenjena prvenstveno organima vlasti Bosne i Hercegovine (BiH), i to: vladama (države i entitetâ), državnim službenicima, donosiocima odluka, te drugim državnim i nedržavnim akterima uključenim u reformu sistema okolinskih dozvola. Njena svrha je da ukaže na glavne nedostatke postojećeg sistema okolinskih dozvola, a služi kao praktični vodič za provedbu efikasnog i funkcionalnog IPPC sistema, u potpunosti usklađenog s pravnom stečevinom EU za okoliš. Češka Republika, kao relativno nova, ali već uspostavljena država članica EU, sa uglavnom uspješnim iskustvom u provedbi zakonodavstva EU, koje sadrži usklađeni IPPC sistem, naširoko se koristi kao primjer najbolje prakse. Kao alternativa, date su i reference na IPPC sisteme većih razvijenih zemalja članica EU s anglo-američkom pravnom tradicijom, poput Irske, kao na druge balkanske zemlje, poput Hrvatske, koja, iako je u EU ušla tek nedavno, već ima razvijen sistem okolinskih dozvola koji je daleko ispred onoga u BiH.
Ova publikacija je vodičem kroz procese koji regulišu raspolaganje zemljištem i postrojenjima koji mogu imati štetan uticaj na životnu sredinu. Namijenjen je prvenstveno za organizacije civilnog društva, koji su već uključeni ili će učestvovati u procesu donošenja odluka o životnoj sredini i/ili administrativnim procesima. Svrha vodiča je da vas provede kroz relevatne korake procesa donošenja odluka i obezbijedi pregled proceduralnih zahtjeva i obaveza javnih uprava.
Pet studije slučajeva ekološke pravne klinike i uputstva za civilno družstvo.
Genetski modifikovane kulture donose nepotrebne rizike, kako za ljude, tako i za prirodu. Njihova upotreba povećava kontrolu velikih kororacija nad čitavim sitemom hrane i poljoprivrede, te ugrožava konvencionalnu i organsku proizvodnju hrane i male proizvođače. Takođe, konvencionalno i organski uzgojenoj hrani prijeti rizik od kantaminacije genetski modifikovanim organizmima.
Postojani organski polutanti u domaćim kokošijim jajima iz zemalja Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija
2014 – 2015
Predmet Mišljenja je usporedba nivoa postrojenja čeličane ArcelorMittal Zenica u Bosni i Hercegovini sa sličnim čeličanama u RČ i sa zaključcima o BAT.
Više...
Informacije o kvalitetu zraka u Zenici su dostupne na internet stranicama Grada Zenica i Hidrometerološkog zavoda FBiH. Šestomjesečni i godišnji izvještaji o zagađenju zraka mogu se naći u materijalima za Gradsko vijeće, a mjesečne biltene o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica, vode i zraka objavljuje Institut za zdravlje i sigurnost hrane ZDK.
Najznačajnije zagađujuće materije u zeničkom zraku su prašina, SO2 i benzen. Za te polutante su u prethodnim godinama uočene visoke koncentracije, i to u količinama opasnim po ljudsko zdravlje. Sve druge zagađujuće materije su, prema zvaničnim mjerenjima, ispod dozvoljene granice.
Alternativni izvještaj o provedbi Aarhuške konvencije u Bosni i Hercegovini. U izvještaju se razvija razmišljanje o glavnim nedostacima prilikom praktične upotrebe demokratskih instrumenata u odlučivanju o pitanju zaštite životnog okoliša. Detaljniji pregled otkriva da se pravila na papiru često razlikuju od praktične primjene u stvarnosti. Iako demokratija okoliša u Bosni i Hercegovini samo mili, aktivnosti građanskog društva daju nadu za poboljšanje u budućnosti.
