Kratak pregled karakteristika

Kadmijum (Cd) je rijetki metal te je prvi put otkriven 1817. godine kao nečistoća u mineralu smitsonitu. Cd je mekan, žilav metal, otporan na koroziju, vrlo sličan cinku. Glavni izvori ispuštanja Cd u okolinu su rudarstvo, metalurgija, spaljivanje fosilnih goriva i otpad, korištenje fosfatnih gnojiva i drugo. Cd je vrlo bioakumulativan u lancima ishrane. Zbog sličnosti sa cinkom i drugim esencijalnim metalima, vrlo lako prodire i oštećuje pogođene organizame. Osoba je izložena Cd preko udisanja, gutanja i sl. Cd je kancerogen za ljude sa teratogenim efektima (urođene mane). Cd ometa metabolizam drugih metala, izaziva oštećenje bubrega, kostiju, imunološkog i kardiovaskularnog sistema. Cd je predmet REACH odobrenja.
Istorijski, Cd se korstio u različite svrhe. Koristio se kao lijek, zaštita od korozije za čelične konstrukcije, kao crveni i žuti pigment boja i premaza, stabilizator plastike (PVC) te kao glavna komponenta Ni-Cd baterija. Koristi se za lemljenje metala, kao poluprovodnik, sastavni dio metalnih legura (u aeronautici, nuklearnoj energetici) i nalazi se u laboratorijskim instrumentima. Prirodnim putem Cd se javlja zbog vulkanske aktivnosti; međutim, ljudski uticaj je daleko veći. Cd nije razgradiv, ali postoje neka jedinjenja Cd koja mogu biti razgradiva. Iz atmosfere Cd dospjeva u tlo i vodu nakon nekog vremena. U tlu je relativno malo mobiilan. Ponašanje Cd u okolini zavisi od mnogih uticaja (reakcija tla, profila, itd).