Eko.ba

Internet stranica o životnoj sredini/okolišu u BiH i učešću/sudjelovanju javnosti u donošenju odluka

Termoelektrana na ugalj Kakanj

Kakanj
Foto: Martin Ploček Foto: Martin Ploček

Kakanj u centralnoj Bosni je grad od oko 40.000 stanovnika koji je nastao oko rudnika otvorenog 1902. godine. Život u gradu je veoma vezan za tešku industriju. Ova regija nudi poslovne mogućnosti u površinskim kopovima mrkog uglja, u fabrici cementa i termoelektrani. U termoelektrani se sagorijeva mrki ugalj, a u vlasništvu je državne energetske kompanije Elektroprivreda BiH. Ona opskrbljuje grad Kakanj toplotom, a šire područje električnom energijom.

Izgradnja elektrane počela je 1947., a proizvodnja električne energije počela je 1956. godine. Elektrana ima kapacitet od 450 MW a planirana su dva dodatna bloka od 300 MW. Utroši oko 1,8 miliona tona uglja koji se isporučuje iz domaće proizvodnje. Pored proizvodnje električne energije, TE Kakanj proizvodi i isporučuje toplotnu energiju za općinu Kakanj i dodatno isporučuje šljaku i pepeo u fabriku cementa Kakanj.

Problemi s emisijama

Termoelektrane, službeno najveći zagađivači zraka u državi, emitiraju od 65 do 90% svih emisija SO2, NOx i CO2 u atmosferu. Iako su implementirane neke ekološke mjere, kao što je smanjenje emisije prašine i emisija NOx (te vrijednosti su u skladu sa važećim zakonima EU), emisijama sumpor dioksida se do sada nije ozbilnije bavilo.
Termoelektrana Kakanj i dalje ostaje jedan od glavnih zagađivača zraka u državi i nadalje njen utjecaj se proteže izvan državnih granica na susjedne zemlje.

Posljedice po okoliš

Bosna i Hercegovina je bila jedna od najzagađenijih republika bivše Jugoslavije i bila je odgovorna za 32% od ukupnog zagađenja zraka. Najveći zagađivač je industrija, uključujući i termoelektranu u Kaknju. U Kaknju, godišnja emisija SO2 nekada je bila 84.194 metričkih tona (u bivšoj Jugoslaviji). Trenutno, samo nekoliko industrijskih postrojenja u Bosni rade, tako da je zagađenje mnogo manje nego prije rata. Međutim, nakon što su ove industrije sanirane i ponovo je pokrenuta proizvodnja, industrijsko zagađenje zraka se opet povećava, jer ponovno pokretanje industrijske proizvodnje su rijetko pratila ulaganja u zaštitu okoliša.

Osim toga, čini se da je još jedan ozbiljan problem i zagađenje vode. Ispusti otpadnih voda značajno zagađuju tekuće vode i to dovodi do visokog rizika od sekundarne kontaminacije vode.